Dobrodošli na Istra Photo Tour


t

Poštovani posjetitelji ove stranice tj. bloga o Istri!

Istražite cijeli poluotok Istra, upoznajte nova mjesta, povijesne gradove, gradiće, polja, proplanke, jezera, izvore, slapove, vidikovce, crkvice, povijesna mjesta, male uske staze i putove i predivne otočiće zapadne Istre, ljude, događaje i sve drugo što Istru čini neodoljivom i privlačnom!

Svojim obilaskom i izletima u slobodno vrijeme ovdje sam postavio razne korisne informacije i pregršt fotografija koje će Vas pokrenuti da i Vi nešto obiđete i vidite. Kako Ja volim putovati i skitati u slobodno vrijeme a Istra mi je vrlo blizu tako ću uvijek moje izlete i moja putovanja podijeliti ovdje sa svima Vama :) Nadam se da će Vam se to svidjeti i da će Vas ponukati da i Vi posjetite nešto od toga tj dati Vam ideju za slobodan dan, vikend, izlet u prirodu!

Ako je možda neka informacija netočna ili želite nadopuniti članak novim informacijama dovoljno je da ostavite poruku u komentar objave bloga, zahvaljujemo se!

Službena adresa web stranica:
www.istra-photo-tours.eu

Pratite nas i u Facebook grupi:
www.facebook.com/groups/putovimaistre

Istarske atrakcije (obiđeno):

#1. Špilja Feštinsko kraljevstvo u Istri selo Feštini:
https://istra-photo-tour.blogspot.hr/2017/08/istarske-atrakcije-spilja-festinsko.html
#2. Špilja Mramornica Brtonigla @ Stancija Drušković (Sterle), Brtonigla:
https://istra-photo-tour.blogspot.hr/2017/06/spilja-mramornica-brtonigla-stancija.html

#3. Zipline Pazinska Jama

http://istra-photo-tour.blogspot.hr/2017/07/zip-line-pazinska-jama-istra-photo.html

#4. Nacionalni park Brijuni

http://istra-photo-tour.blogspot.hr/2016/06/fazana-nacionalni-park-brijuni-wwwistra.html

 

U NAJAVI:

Jama Baredine, Nova Vas - Gedići

Parenzana Train (Vižinada - Motovun)

Provedi dan s rangerom - park prirode Učka

srijeda, 28. rujna 2016.

Istarski izleti #49 © istra-photo-tour.blogspot.hr @ Od Kotle - Dvigrad - Rovinj 22.09.2016

22.09.2016 još jedan radni dan i zadatak u Istri, cilj Weekend Media Festival u Rovinju. Kao i uvijek putovanje se odvija obilaskom Istre uglavnom mjesta koje još nismo obišli.

Poslije silaska sa Učke, krećem prema prvom odredištu malo mjesto sa nekoliko starih i obnovljenih kuća zvano Kotle ili Kotli koje je inače poznato po staroj vodenici. Ljudi ovdje vole navratiti da to fotografiraju pogotovo kada ima dovoljno vode. 


Kotli u istri

U Kotlima se nalazi i jedan ugostiteljski objekt "Kotlić" pa ako ste već ogladnili ili ožednili možete se ovdje okrijepiti. Kotle se nalaze nedaleko poznatog glagoljaškog „najmanjeg grada na svijetu“ Huma. Naime, rijeka Mirna, kako ju mještani zovu, a inače joj je službeno ime Rečina, napravila je udubljenja poput kotlova. Rijeka Mirna po bogatstvu količine vode prednjači nad istarskim rijekama Rašom i Dragonjom. Zanimljivo je da ljeti u ovom dijelu u sušnom razdoblju ona presušuje. No tomu nije uvijek bilo tako; kroz povijest ona je imala stalan izvor i tijek te je svojom snagom stvarala jedinstvenu prirodnu pojavu. Osim kotlastih oblika tu su i slapovi rijeke Mirne koji padaju po stijenama, te jezerce, odnosno prirodni bazen zvan Slap. Kotlasti oblici su različite dubine i širine. Ispunjeni su vodom ovisno o vodostaju. Sam naziv mjesta postoji u dva oblika: naići ćete na Kotli i Kotle.

Nakon kratkog fotografiranja pošto sam ovdje već bio par puta krećem zavojitom cestom prema Krušvarima  gdje usputno u Pašutićima napravim par fotki još uvijek zelene Istre. U Krušvarima sam trebao odmah skrenuti na desno da bi stigao do mjesta Vrh ali biram drugi pravac na lijevo prema Draguću. Uz samu cestu koja ide prema njemu nalazi se mjesto Oslići u kojemu se nalazi najmanji zvonik u Istri svega 6 metara visine i pripada maloj neobičnoj crkvici svete Rite.

Nakon 2-3 km stižem do Draguća koji je zbog brojnih filmova koji su u Draguću snimljeni mjesto je dobilio i nadimak – istarski Hollywood. Gradić je iz temelja iznikao nakon što je ranije naselje progutao požar Uskočkog rata (1615. – 1618.). Nakon te paljevine današnji je Draguć izgrađen skladno i precizno prema planu koji namjernika središnjom ulicom, oivičenom reprezentativnim pročeljima, vodi na glavni trg. Dvije sporedne ulice iza središnjih blokova zgrada spajaju gospodarske objekte, konobe, staje i sjenike. U dolasku u mjesto dočekale su me nekoliko mjesnih mačaka a od stanovnika ni "S" pa tako ako želite i saznati neku informaciju to je  vrlo teško osim ako ne svratite u gostionicu nešto pojesti, tako da i neke stvari i nisam uspio fotografirati koje su kao značajne za ovaj mali gradić.


Draguć u Istri

Na početku središnje, glavne, ulice, pred ulazom u grad nalazi se crkva Gospe od Ružara sagrađena 1641. u vrijeme kada je na zgarištu starog Draguća nicalo novo naselje.

U središnjoj ulici, sa zgradama baroknih i klasicističkih pročelja, koja vodi do glavnog trga, rodna je kuća Antonia Grossicha, liječnika, kirurga i političara rođenog 7. lipnja 1849. Na trgu je kuća još jednog poznatog Dragućana, Josipa Šestana rođenog 18. ožujka 1892. Učiteljsku je školu završio u Kastvu, gdje mu je predavao i poznati hrvatski književnik Vladimir Nazor.

Gotovo na sredini trga nalazi se fontana, česma javnog vodovoda, koju je marni Pauletich podigao 1888, a do nje se voda, iz podnožja Starog Draguća, spuštala slobodnim padom. Trg zapravo dijeli stariji dio Draguća, kaštel od grada podignutog u 17. stoljeću. Od najstarijeg Draguća najvjerojatnije onog iz 11. ili 12. stoljeća sačuvani su tek dijelovi fortifikacije na sjeverozapadnom dijelu trga. Kaštel je prema istoku, prema današnjoj župnoj crkvi, proširen najvjerojatnije u 14. stoljeću kada vlast na ovom području od Akvilejskih patrijarha preuzimaju grofovi Gorički. Venecija 1508. osvaja Draguć i 1523. uključuje ga u sustav pograničnih utvrda s Humom, Vrhom, Sovinjakom, Ročem i Buzetom. Za Uskočkog rata između Venecije i Austrije, koji je ovim prostorima bjesnio od 1615. do 1618. stradao je i Draguć kojem je izgorjelo podgrađe, a ni kaštel nije pošteđen. O njegovoj obnovi 1628. svjedoči ploča s grbom obnovitelja providura Francisca Basadona.

Uz rub trga župna je crkva Svetog Križa koja se spominje u 15. stoljeću. Kasnije je više puta dograđivana, a današnji je izgled dobila u 19. stoljeću. Iz ranije crkve sačuvana je oltarna pala Svete obitelji, Sv. Valentina i Sv. Antuna opata iz 17. stoljeća, te grobnice i orgulje iz 18. stoljeća.

Crkva Svetog Roka - sjevernoj strani, iza sklopa zgrada okupljenih u kaštel, pred nekadašnjim ulazom u utvrđeni grad, na proplanku s kojeg se prostire vidik na Dragućsku valu i brdovitu središnju Istru nalazi se crkva Sv. Roka, zaštitnika od kuge. Sagrađena je početkom 16. stoljeća, a 1529. oslikao ju je Antun iz Padove, zapravo Kašćerge, kako se u ono vrijeme zvalo to selo na brijegu zapadnije od Draguća. 

Ispred Crkve Svetog Roka možete uživati u lijepoj panorami od Grimalde, jezera Butoniga pa do Vrha i dalje. Jedan od mještana u povratku me uputio da odem do Grimalde i da se spustim dole do Zarečja pa dalje do Vrha kao da je nešto kraće ali mi tako nije izgledalo vjerojatno zbog mnogo zavoja i uspona ali to nije smetalo pošto volim tako malo neobičnije od redovnih pravaca gdje se vidio i prošao kroz brojna mala sela za kojih nikada nisam čuo pa vjerojatno ću još kojom prilikom do nekih i od njih otići za pokoju fotografiju.

Nakon slikovitog "filmskog gradića" Draguć put vodi dalje do Grimalde. Grimalda - Nalazi se na 447 m nadmorske visine i nazivaju ju još Belvederom Istre. Na sve strane “puca” pogled. Osim brežuljaka i mjestašca na njihovim vrhovima Vrh i Draguč, vidi se i jezero Butoniga. 


Grimalda U Istri

Čini se da stalno naseljenih mještana niti nema osim ponekoga automobila koji prođe. Mjestom dominira mjesno groblje na kojem se nalazi stara Romanička crkva sv. Jurja iz XIII. st i do nje novija istoga imena.  Nakon kratkotrajnog uživanja u pogledu i obilaska mjesta, nastavljam dalje prema mjestu Vrh ali sasvim drugim pravcem spuštajući se na Zajerci pa onda onda velikim usponom prema gore do Kosoriga i do Račićkog brijega i izlazim opet na Krušvare  i nastavljam do Vrha kroz Sveti Donat. 

Vrh u Istri je malo mjesto u unutrašnjosti. Poznato je kao istarski vidikovac jer se nalazi na 397 m nadmorske visine pa se s crkvenog zvonika crkve Uznesenja Marijina za lijepa dana vide Alpe na međi Italije, Austrije i Slovenije, te se može izbrojiti čak 153 mjesta s jezerom Butoniga i nedalekim Motovunom koji poput krune na brežuljku dominira krajolikom. Kao naselje se Vrh formira u srednjem vijeku, dok su brojni tragovi starijih naseobina. Tako je u venecijanskim arhivima pronađeno da se na starokeltskom nazivao Vetua. Osim crkve Uznesenja Marijina u mjestu se nalazi i mala kapela sv. Antuna opata kada se spušta prema Šćulci i Paladini. Pošto je sve to velika vinska cesta uz nju se nalaze brojni vinogradi.


Vrh u Istr

Po silasku iz Vrha prošavši Paladine dolazim do lijepog umjetnog jezera Butoniga koji je baš ukras prirodi kada se gleda sa bilo kojega okolnog brdašca i vidikovca.

Jezero Butoniga je akumulacijsko jezero u Istri, na istoimenoj rijeci. Osnovna mu je namjena vodoopskrba, a služi i za zadržavanje vodnih valova, te za navodnjavanje. Na jezeru nije dozvoljeno kupanje niti ribolov. U jezeru ima šarana, klena i pastrve. Poviše jezera u mjestu Pašutići nalazi se mala klupica i stol gdje se možete nakratko odmoriti i fotografirati jezero u punoj veličini što je vrlo slikovito.


Jezero Butoniga Panorama

Slijedeće mjesto tj selo je Kašćerga. Selo svoje današnje ime duguje svojim davnim feudalnim gospodarima, vlasnicima i upraviteljima Pazinske grofovije. Ubrzo po njihovom preuzimanja Kašćerge u selu se 1686. gradi župna crkva Sv. Marka evanđelista, obnovljena 1891. Crkva je jednostavna jednobrodna građevina s tri oltara. Na glavnom, mramornom pala je s likom Blažene Djevice Marije koju je 1893. naslikao Petar Marković iz Rožeka, danas Rosegga u Koruškoj. Na bočnim su kipovi sv. Roka i sv. Josipa, te sv. Agate i sv. Blaža. U pročelje zgrade uz crkvu ugrađen je, za njene nedavne obnove, grb Austrijskog carstva pronađen u zidu koji okružuje crkvu. Drevna kašća, nije sačuvana, ali spomen na nju sačuvalo se u nazivu velike kuće usred sela, koju mještani zovu barunija. Nekoć vrsni poljodjelci Kašćeržani se danas sve više bave raznim obrtima, dok im je poljoprivreda ostala kao dopunska djelatnost.

Kašćerga u Istri

Iz Kašćerge dolazim dalje do Trviža u kojemu se nalazi zvonik i župna crkva Blažene Djevice Marije od Svete  Krunice sagrađena 1897 te na rubu mjesta crkva svetog Petra okruženo grobljem kojje je zapušteno 20–ih godina 20. stoljeća. Ispred crkvice se pruža pogled na novi dio Kašćerge.



Trviž u Istri

Od Kašćerge dolazim do Tinjana koja obiluje sa više spomenika i kulturno povijesnim objektima, neke sam fotografirao a neke ne tako da u Tinjanu možete vidjeti i pronaći ako se malo potrudite slijedeće i ako Vam je to zanimljivo; Vidikovac pod ladonjom i županski stol, Gradska vrata i pokretni most, Lođa i stup srama, Kuća Depiera, Crkva Sv. Šimuna i Jude Tadeja, Casamara, Spomen palim Tinjancima, Rodna kuća Josipa Voltića, Kalvarija i crkva Sv. Križa što Vam je sve ovdje lijepo opisano 
http://central-istria.com/hr/odredista-destinations/tinjan/vodic-po-Tinjanu

Tinjan u Istri

Iz Kašćerge preko Svetog Lovreča i Seline brzo se stiže do Dvigrada vrlo starom gradiću punih legende koji je još opstao i koji se još uređuje i adaptira a tokom ljeta ovdje se održavaju i ljetne večeri sa brojnim događanjima. 

U pov. izvorima Dvigrad se prvi put spominje 879., kada umjesto pulske biskupije jurisdikciju nad dvigradskom crkvom dobiva akvilejski patrijarhat. Patrijarsi preko svojih feudalnih ovlasti utječu na javni i administrativni život grada nekoliko sljedećih stoljeća. Dvigrad je jako velika utvrda i sa lokacije na kojoj se nalazi pruža se pogled na most preko Limske drage. Danas vidljivi ostatci najveće su ruševine urbanoga naselja u Istri i pružaju jedinstvenu sliku potpuno očuvanoga tipičnoga srednjovj. grada, tj. kaštela. Grad je opasan dvostrukim obrambenim zidinama, međusobno povezanim trima gradskim vratima. U sklopu unutarnjega zida nalaze se tri kule, koje su u sadašnjem obliku izgrađene tijekom XIV.st. Unutar zidina očuvani su ostatci više od 200 zdanja te pravci komunikacija među njima. U doba Ilira postojale su tu dvije naseobine, iz kojih su se u ranom srednjem vijeku razvila dva grada, Parentino i Moncastello, od kojih prvi ubrzo zamire, a drugi se razvija, kao posjed Akvilejskog patrijarha, pod imenom Duecastelli. Kasnije, kao i veći dio istarskog priobalja, Dvigrad pada pod venecijansku vlast.


Dvigrad u Istri

Također sa utvrda Dvigrada se vide stijene Svete Anđele. Legenda kaže kako je postojao običaj kojim su djevice, pogrešno optužene da to nisu, mogle dokazati svoju nevinost bacivši se sa stijene pokraj Dvigrada. Ukoliko bi pad preživjele smatralo se da su doista pogrešno optužene, a ukoliko nisu - nije bilo više njih, a optužbe su ostale onoliko dugo koliko je dugo sjećanje ljudi. 

Legenda govori o jednoj pogrešno optuženoj djevojci koja je odlučila dokazati nevinost bacivši se sa stijene. No umjesto da padne na tlo, legenda kaže da je preletila zrakom i „aterirala“ na stijenama koje se zovu Ladićevi krugi. Krug je inače lokalni naziv za stijenu. Kako su očevici ovakvog spektakularnog preleta komentirali da je djevojka preletila poput anđela, stijena su počela zvati stijena Sv. Anđela (ili krug Sv. Anđela).


Sijena sveta Anđela

Evo da ne prepisujem sve na ovom blogu možete pronaći neke od  ostalih legendi Dvigrada. 
http://swirl.bloger.index.hr/default.aspx?tag=kanfanar+i+dvigrad

U blizini se nalaze još dvije manje crkvice Crkva svete Marije od Lakuća, XV st .. Crkva sv.Marije od Lakuća podignuta je vjerojatno tijekom 14.st. u prijelaznoj fazi romanike i gotike (baldakin nad glavnim ulazom izrazito je romanički element), a u naravi je jednostavna jednobrodna crkva s upisanom polukružnom apsidom u masivnom zidu i preslicom na vrhu ulaznog pročelja. Najveća su vrijednost crkve gotičke freske, rad kojeg Fučić pripisuje "Šarenom majstoru" a datira ih između 1470. i 1483.g te Crkva svetog Antona, XV st To je jednostavna crkvica iz sredine 15.st., pačetvorinastog tlocrta, bez apside i s preslicom na vrhu ulaznog pročelja. Zidana je od vrlo kvalitetno klesanih blokova i s masivnom profilacijom ulaznog otvora. U crkvi se nalaze zidne freske koje se također pripisuju "Šarenom majstoru", a mogu se datirati u isto vrijeme kad i one iz sv.Marije od Lakuća.

Eto toliko informacija o Dvigradu sve možete pronaći i na Google što vas zanima. Nakon ovih brojnih obilazaka predvečer stigoh u Rovinj koji sam već više puta posjetio tako da ga i neću posebno opisivati osim postavljanja nekoliko dnevnih i noćnih fotografija i za kraj uvijek lijepe i veličanstve kolorističke zalaske sunca koje će Vas uvijek ponovo oduševiti

Nadam se da ste saznali nešto novo i da ćete uživati u fotografijama i da ćete ako još niste bili obići sve ili nešto od ovoga moga malog izleta :)

Ovaj put obiđeno redom: Kotle, Oslići, Draguć, Grimalda, Zajerce (Zajerci), Vrh, Krušvari,  Paladini, Jezero Butoniga, Ukotići, Kašćerga, Trviž, Tinjan, Selina, Dvigrad, Rovinj. 
Dionica Kotle-Rovinj nekih 100 km


Rovinj  / Rovigno

Foto: Borna Ćuk © istra-photo-tour.blogspot.hr
Snimljeno: 22.09.2016

Službena stranica:
www.istra-photo-tours.eu

Fotogalerija (Facebook): https://goo.gl/eGq7pm


utorak, 20. rujna 2016.

Istarski izleti #48 © istra-photo-tour.blogspot.hr @ Od Brgada - Kaštel Petrapilosa - Buje 18.09.2016

Današnji glavni događaj u Istri su bili "Dani grožđa" u Bujama pa kao i uvijek obilazim mjesta kroz Istru koja još nisam prošao! 



1) Brgad (Strana)
2) Cunj
3) Selca
3) Počekaji
4) Sveti Duh kod Štrpeda
5) Kaštel Petrapilosa (Opatija)
6) Baredine
7) Salež
8) Završje
9) Buje radni zadatak "Dani grožđa 2016"


Ovaj put krećemo sa jednim malim selom poviše Buzeta koji ima dva naziva Strana ili Brgad, malo slikovito selo iz kojeg možete doći do slapa Copot (to jednom drugom prilikom možda obiđem). Sa ceste prema ovom selu pruža se lijep pogled ne jedan dio Buzeta.




Nastavak puta slijedi prema Cunju ili Cugni do kojeg vodi jedna uspinjuća cesta. Cunj je malo simpatično mjesto gdje vas na ulazu dočekuje zanimljiva ploča dobrodošlice. U mjestu nema nekih posebnih znamenitosti osim što je lijepo i uredno uz par gusto obraslih ruševina.



Poslije Cunja prošao sam kroz Selce u kojemu se nalazi jedna mala crkvica te kroz Buzet odmah na rotoru skrenuo desno prema Počekajima gdje se pruža prekrasni panoramski pogled na Buzet i širu okolicu te savjet da se obavezno posjeti ako želite imati zanimljive fotografije. Iz Počekaja možete dalje prema Slumu ili Slovenskoj granici ili do Vidikovca kod Žbevnice.

Od Počekaja da se malo skrati put prema mjestu Opatija gdje se nalazi kaštel PetraPilosa može se uštediti koji 10 km u povratku se skrene odmah u prvo selo desno tako da prođete kroz Sveti Duh gdje se nalazi istoimena crkva. 


Ta je crkvica najzanimljiviji sakralni objekt u Buzetskom dekanatu, jer ju definiraju tri epohe i faze gradnje. Najranije je izgrađen pravokutni romanički brod, kasnije je s istočne strane dograđeno kasnogotičko svetište. Na apsidama se nalaze lijepi gotički prozori sa zašiljenim vrhom, bogatim mrežištem i izvornim ostakljenjem, što se rijetko viđa u Istri. U trećoj fazi izgradnje, s južne strane dodana je renesansna sakristija. Tijekom XVII. st. izgrađena je veća barokna lopica neobičnog tlocrta i lepezastog krova. Jedan zanimljivi detalj iz unutrašnjosti crkve svakako je svetište sa rebrastim zvjezdano ukomponiranim svodom. Ovakvo rješenje svoda jedinstven je primjer u cijeloj regiji.



Idemo dalje i od Svetog duha do Opatije i kaštela, ima nekih 8 km. 

Cesta do kaštela je sada asfaltirana tako da bez problema možete doći do nje. Nešto ukratko o kaštelu sa stranica TZ Buzet: 

Povijest „Kosmatoga grada“ puna je legendi i usmenih predaja. Kaštel je služio za nadziranje cijele doline rijeke Mirne i središnje Istre akvilejskim patrijarsima u srednjem vijeku i Mlečanima u XV. st.



Kaštel Petrapilosa nalazi se 6 km zapadno od Buzeta, nedaleko ceste koja vodi uz rijeku Mirnu prema Livadama i Motovunu. Srednjovjekovni dvorac smjestio se na visokoj hridi koja dominira širim područjem uz rječicu Bračanu. Stoljećima je predstavljao odličan vojno - obrambeni položaj s kojeg se kontroliralo svako kretanje poljem ili cestom širom doline. Prvi pisani izvori spominju utvrdu – Ruin, još u X. st. Od tada pa do početka XIII. st., u Istri su se izmjenjivala razdoblja dugotrajnih borbi za nasljedno pravo vlasti između germanskih feudalnih obitelji, akvilejskih i gradeških patrijarha. Akvilejski patrijarh preuzeo je zamak 1208. g. i držao ga je u posjedu sve do 1420. g. kada ga je oduzela Venecija. Ime feudalca Vulingiusa de Petrapilosa, kao akvilejskog vazala, prvi se put pojavilo u spisu 1210. g. Nakon 1420. g. kaštel Petrapilosa je prešao pod upravu Serenissime.Godine 1440. mletački je dužd dodijelio Nicoli Gravisiju iz Pirana Castrum Petrapillosae u „vječni feud“ koji je sačinjavalo 12 sela na oko 89 km2 zemlje. Od tada su se izmijenili brojni nasljednici, a Kaštel je opstao sve do kraja XVIII. st., iako je prema nekim izvorima Kaštel izgorio u drugom desetljeću XVII. st. i poslije nije više bio obnavljan. Crkva Sv. Marije Magdalene koja se nalazi u sklopu kaštela Petrapilose ostala je u funkciji sve do 1793. g., iako se život u utvrdi ranije ugasio. U crkvici su nakon početka obnavljanja 1999. g., pronađeni brojni ostatci srednjovjekovnih fresaka koji se danas čuvaju u Zavičajnom muzeju u Buzetu.

Iz Kaštela se pružaju lijepi vidici na kraj ispod njega. Nakon obilaska kaštela krećemo dalje prema malom selu Baredine sa nekoliko kuća i uz put kušam jedan odličan grozd uz cestu i bacam pogled na lijepu zelenu Istru.



Iz Baredine vrlo brzo se stiže u Salež. Izoliran je položajem i nedostatkom komunikacija. Mala skupina kuća naselja S. nalazi se ispod vrha brežuljka Sv. Juraj (423m), na kojem su ostatci velikoga prapov. gradinskoga naselja. Malobrojni stanovnici bave se isključivo poljodjelstvom na malim površinama, jer je područje ugl. neprikladno za ekstenzivnu poljop. proizvodnju. Naselje se prvi put spominje 1286. kao Castrum de Salis, kad pripada feudu Kostela (Pietrapilosa). Tijekom kasnijih stoljeća slijedilo je sudbinu feud. središta. Crkva sv. Mihovila nalazi se sjevernije od naselja, uz cestu koja se spušta prema Buzetu. Spominje se 1580., a ima improvizirani betonski zvonik na pročelju, izgrađen 1979., visok 15m, s dvama zvonima. Posebnost je i nevješto izrađen dvostruki kip muškoga lika od mjesnog pješčenjaka, s uklesanom god. 1796. i spomenom pravde u kratkom latinskom natpisu. Služio je za kažnjavanje prijestupnika (berlin) njihovim izlaganjem pogledima mještana. U mjestu sam imao ugodan razgovor sa jednim stanovnikom maloga sela koji me uputio na neka mjesta koja još trebam da posjetim.



Nastavljamo dalje već je počela i sitna kišica ali to smeta da stignem do vrlo slikovitog mjesta koje se ugnijezdilo na 240 metara visokom brijegu. Završje sa puno povijesnih znameninosti na tako malom prostoru. Pohvala mještanima ili TZ koji su se potrudili sve to lijepo označiti za one koji tu prođu, tako da prije ulaza u mjesto možete vidjeti staru uljaru i fontanu. Gradić je bio opasan dvostrukim zidinama, koje su i danas dijelom vidljive, a kroz njih su prolazila dvoja vrata, od kojih se danas razaznati mogu samo jedna.



Nad vratima su drevni bareljefi i grb obitelji Contarini, koja je ovim feudom vladala tri stoljeća. Popločana uličica vodi na uzvišicu s drevnom crkvom Blažene Djevice Marije sv. Krunice i zvonikom. Crkva ima kružnu apsidu i portal zašiljenog luka, s godinom 1879., kada je posljednji put rekonstruiran. Sagrađena je u 16. stoljeću, a obnovljena 1634., pri čemu su od ranija četiri drevna oltara ostala dva. Imala je srebrne svjetiljke i svijećnjake iz 18. stoljeća, te veličanstven pehar s ocakljenim medaljonima iz 1476. Crkva ga je krajem 18. stoljeća prodala pa je završio u Rotschildovoj zbirci.

Oltar Blažene Djevice Marije sv. Krunice 1792. poklonio je crkvi plemić Besenghi. S bočne strane krova izdiže se mala preslica od pješčanika. Prema dolini, prije sačuvanih gradskih vrata, nalazi se crkvica iz 1556., posvećena sv. Roku, a na oko 1 km sjeverno od župne crkve groblje s crkvicom sv. Andrije. Završje je bilo nastanjeno još za davnih stoljeća, o čemu svjedoče pronađeni predrimski predmeti, kao i rimske grobnice i natpisi. Pronađeni su i tragovi navodno prve konzulske ceste koja je prolazila unutrašnjošću Istre. 

Za vrijeme vladavine Austrijskog carstva kao i Republike Italije Završje je imalo poštu, školu, dvije trgovine, uljaru i razne druge obrte. 1943.g. antifašistički pokret zahvatio je i Završje, hrvatski i talijanski antifašisti zajedno su se borili protiv njemačkog okupatora. 

Ovaj bedemima i kulama opasani gradić zapanjuje arhitektonskom izvrsnošću svojih zdanja. Nezaobilazno je odredište svakome tko želi proputovati Istrom s ciljem da razgleda i upozna njezinu povijest i kulturu. Nažalost, danas gotovo prazno mjesto može tek svjedočiti o nekad  imućnom životu njegovih vlasnika spomeničkim naslijeđem. Župna crkva Rođenja Bl. Djevice Marije je iz 18. st. s nekoliko oltarnih pala i orguljama G. B. Piaggie. Druga crkva Bl. Djevice Marije od Sv. Krunice bila je svojevremeno župna i datira iz 16. st. Ostale su crkve Sv. Rok iz 16. st., Sv. Primo i Felicijan pokraj sela Čirkoti iz 12. st. s dva sloja fresaka, te romanička kapela sv. Jurja iz 12. st., u sklopu ostataka istoimenog sela nedaleko od Završja.

Poslije ovoga obilaska moglo se napraviti i još koja fotografija no padala je sitna kišica pa sam nastavio daljnje putovanje prema krajnem odredištu Bujama ali starom cestom koja još nije asfaltirana ispod mjesta lagani OFF ROAD uz slikvitu rijeku Mirnu gdje isto možete doći i do Grožnjana.

Buje se nalaze visoko na 222 metra nad morem, te privlače svojom karakterističnom krunom u čiji su netaknuti sklad umetnuta dva vitka zvonika i niska krovova koji se ljupko spuštaju prema dolini u podnožju. Kako sam imao zadatak fotografiranje događanja smotre Dani grožđa tako sam napravio samo nekoliko fotografija po gradu pošto sam kroz Buje već jednom prošao tako da ovdje neću previše opisivati već dodati da su u Bujama posebno značajni spomenici grada Buja: Crkva Sv. Servula, Crkva Majke Milosrđa, kula Sv. Martina te niz manjih crkvica lokalnog značaja kao i Starogradska jezgra Buja. Ovoga puta bilo mi je vrlo zanimljivo da vrha zvonika crkve Sv. Servula uz dozvolu zvonara napravim par snimaka mjesta.



Eto uz mali slijed kiše i sunca povratak iz Buja je začinio zanimljiv kolorističan zalazak sunca.

Lijep Vam pozdrav do novih izleta uskoro!

Linkovi na fotogalerije:

1) Kaštel Petrapilosa (Opatija):
https://goo.gl/M0s339

2) Završje:
https://goo.gl/G9pzot

3) Ostale fotografije:
https://goo.gl/o90Wzm